Teorija neutralizacije
Prvi put je predstavljena u radu Davida Matze i Gresham Sykesa 1957. godine u vrijeme kad su navedeni autori proučavali maloljetničku delikvenciju. Po toj teoriji ljudi, iako su svjesni da čine nešto protuzakonito, nastoje opravdati svoje ponašanje korištenjem različitih tehnika poput:
• Denial of responsibility (Poricanje odgovornosti). Tom tehnikom osoba racionalizira svoje ponašanje na način da kaže da je to izvan njezine kontrole. Prekršitelj vidi sebe kao biljarsku kuglu koju okolnosti guraju u različite situacije.
• Denial of injury (Poricanje štete) Tom tehnikom osoba prekršitelj opravdava svoje ponašanje minimizirajući štetu koju je počinila.
• Defence of necessity (Obrana neizbježnošću) Temelji se na opravdanju da ako se kršenje pravila vidi kao neizbježno, onda se osoba ne bi trebala osjećati krivom ako to i učini: npr. zaposlenici mogu tvditi da nisu imali dovoljno vremena za poštivanje Politika informacijske sigurnosti zbog kratkih rokova za dovršenje posla.
• Condemnation of the Condemners (Osuda onih koji me osuđuju) Osoba neutralizira svoje ponašanje na način da optužuje onoga koji ga napada: npr. zaposlenik može tvrditi da je opravdano prekršiti neko pravilo informacijske sigurnosti koje je neopravdano.
• Appeal to higher loyalties (Lojalnost višim ciljevima)
Ovu tehniku koriste osobe koje osjećaju da su u nedoumici koju moraju riještiti kršenjem zakona ili propisa. Osoba tvrdi da je njezino ponašanje u cilju većeg dobra s dugoročnim posljedicama koje će opravdati njezine postupke: npr. osoba tvrdi da mora prekršiti pravila informacijske sigurnosti da bi dovršila posao.
• Metaphor of the Ledger (Saldiranje dobrih i loših djela) Koristi ideju da dobra djela kompenziraju loša djela. Npr. zaposlenici mogu opravdati povremeno surfanje internetom svojim dobrim radnim rezultatima.
